Studenti javljaju
18. 02. 2014
„J.a“ Rastka Stanišića
Beograd - U izdanju izdavačke kuć Albatros plus iz Beograda objavljen je roman „J.a“ mladog autora Rastka Stanišića.
Stanišić je rodjen 1988. godine u Kragujevcu. Radi kao urednik književnog magazina Zenit u Beogradu, a ovo mu je prva knjiga.
"Ako posmatramo civilizaciju u istorijskom kontinuitetu, shvatićemo da se sve promenilo i da se ništa nije promenilo.Onaj ko to shvata, shvatiće i grad, onaj ko razume grad shvatiće da je život večna tema. Ljubav se, naravno, podrazumeva. Rastko Satnišić je intuitivno shvatio da iza urbane karnevalske pojavnosti postoji nešto čemu uporno u svom romanu pokušava da dodeli pravo ime. To nije J.a kao inicijali imena ili ja kao lična zamenica već pokušaj da se u književnom tekstu dosegne dublji smisao egzistencije i duha u vremenu koje je nesklono svemu što nadilazi algoritam potreba i upotrebne vrednosti”, kaže o Stanišićevoj knjizi književni kritičar Petar V.Arbutina.
Po oceni Sava Stijepovića, Stanišić koristi nekoliko tehnika u pisanju ovog dela, razara klasičnu naraciju, radosno pomera kompoziciju koja, sa svakim novim poglavljem, menja ritam, kolorit i pasaže, hrabro se i otmeno poigravajući sa dobro poznatim obrascima i klišeima srpske postmoderne. Ovaj autor je drzak, nema u njemu kompromisa, on ne zalazi u memljive književne salone niti ga je briga da poseti kuloare nove književne scene u nas.
Kritičar Nikola Vlahović zaključuje da roman “J.a” teče u suprotnom smeru od očekivanog stila kojim bi autori njegovog uzrasta i iskustva krenuli. Stanišić je, za razliku od već viđenih početnika, imao hrabrosti da odmah, na samom početku svoje stvaralačke avanture, napravi otklon od stereotipa kojima je njegova generacija zarobljena. Već ta činjenica govori o talentu koji će tek da kaže šta ima...
Naivno čitanje ovog romana odvešće svakoga na stranputicu, u pravcu "lakih nota" i patetičnih sadržaja. Ali, ispod date matrice, oštrom oku i visprenom čitalačkom duhu, neće promaći da je na svakoj strani romana vidljiv njegov dijalektički konflikt sa vremenom u kome živi i karakterima kojima je okružen. Na svom primeru, i Stanišić pokazuje da u svakoj epohi ljudi njegovog stvaralačkog nerva udaraju u zid dogme ili o plot palanačkog duha koji je skoro udavio postojanje urbanog, individualnog i slobodnog u izboru i razmišljanju.
Svet koji u romanu opisuje autorski je približio do mere koja je skoro dokumentarna.
Naravno, na stranicama ovog dobro zamišljenog, a, na momente, vrlo ambicioznog romana, sudaraju se prolazne i večne vrednosti, svakodnevnica i nesvakidašnji trenuci, ličnosti i događaji. U poglavlju "Društvena mreža", govori o ogoljenosti kao činjenici a ne kao poruci, koja, očito, nikada nije ni postojala u vremenu kad su sve ideologije pokopane.
Nema komentara.