Studenti javljaju
31. 01. 2013
Koliko robova radi za vas?
Beograd - Računanje stope vašeg doprinosa savremenom ropstvu,trebalo bi da vas brzo otrezni.
Verovatno u svom ormanu imate neki deo garderobe koji na sebi nosi tragove robova savremenog doba, poput onih sa polja pamuka u Uzbekistanu.
Da li se osećate pomalo naduto, pošto ste zadovoljili sva svoja čula? Da li vam je potrebno da se pročistite, svakako stomak, a možda i mentalno, kada pomislite na prethodne praznične dane? Treba? Imam savršenu stvar. Da li želite da izračunate vašu stopu doprinosa ljudskom ropstvu?
Slaveryfootprint.org je američki website koji vam omogućava da izračunate verovatni zbir ljudi- muškaraca,žene i dece - koji rade u užasnim uslovima u siromašnijim zemljama u razvoju, proizvodeći sve stvari:hranu, odeću, elektroniku..., koju vi posedujete. Ubacite svoje podatke (godište, pol, broj dece, spavaćih soba, kupatila i aparata koje imate) i izaćiće zastrašujuća brojka. U mom slučaju to je bio broj 65.
Svaka majica iz mog ormana, bilo polovna ili ne, verovatno nosi na sebi tragove nekog od robova modernog doba, možda jednog od onih 1 400 000 u Uzbekistanu, kako piše na etiketi, ili negde drugde.Svakako negde.
Sjaj iz svake blistave senke za oči se gubi, kada vam se kaže da je verovatno napravljena od liskuna u rudnicima Indije ,koji iskopavaju deca u užasnim uslovima kao u kakvoj realnoj verziji filma sa Indijanom Džons -"Hram prokletih".
Naravno da nije sve u tačnoj brojci ili bar to nije suština. Stvarna vrednost ovog sajta je u tome što pruža način da preformulišete svoj stav prema svetu i svojim aktivnostima u njemu.
Ja sam mnogo više rada da obuzdam svoje kupovanje ili da od ostataka hrane iz frižidera ,iako ne više tako ukusnih,napravim novo jelo, onda kada pre mislim na troškove proizvodnje-litre vode i goriva,nego na malu uštedu u novcu. Koliko onda još dugo tako, kada postoji način da se uzme u obzir i ljudska cena.
Neki će , prirodno, izneti argumente, da je to manje stvar ljudske cene, a više cena progresa-da naši tzv. robovi nisu tlačeni, već da im je data šansa, da bogatije zemlje pre investiraju,nego što eksploatišu siromašnije narode. Možda su oni u pravu, ali ja ne mogu da čujem njihove ubedljive razloge od zvuka mojih koraka,tog obilazim planetu, ostavljajući ogromne i krvave stope.
2komentari na temu "Koliko robova radi za vas?"
Hoće li Rim goreti?
Da ostanemo još uvek kod prepoznativljijeg pitanja. Koliko robova još radi za njih i koliko će to da traje? Bez samosažaljenja iznosim da sam za 13 naslova u jednom tiražnom dnevniku, koji ses usput hvali visokim profitom, dodao bih patetično , kr-va-vih, dobio hiljadu dinara honorara . Ko ne zna, reći ću mu, sa tim novcem se ni izdaleka ne podmiruju materijalni troškovi. A šta je sa živim radom? Pitam koliko košta celodnevno tabananje po Pančevu radi ulične ankete u kojoj zaustavljam ljude pitanjem "Šta mislite o izgledu fasada u gradu", a od deset zaustavljenih , devet kaže "Idi čoveče, dodjavola, ja nemam hleba da jedem a ti me pitaš za fasade". I u novinarstvu su sve prepoznatljivije kategorije:gazde (robovlasnici), urednici (goniči robova, kapoi...) i novinari (robovi).
Dok na ulicama banatske varošice vidim utvare od radnika pretvorene u lumpenproletere, a u novinama čitam o pobuni radnika čeličana u Belgiji, protestu mladih Španaca koji traže od političara da se pogledaju u ogledalu, agresivnom i brutalnom kapitalističkom polipu... pitam se dali će "Rim goreti" ili ćemo se dogovoriti o pravičnijoj podeli kolača.
Neko drzi i noz i kolac
Pre tri godine video sam na platou na Terazijama u Beogradu kako danima leže radnici fabrike Crvena Zastava iz Batoëine, tražeci svoja prava - koru hleba. Par dana kasnije ulicama Beograda video sam protest radnika Srboleka,koji kažu da ne pamte kada su primili svoju platu.
Ovi radnici - jadnici pre dve decenije bili su gazde u svojim radnim kolektivima. Bili drugovi ali i gazde. Sredstva za proizvodnju pripadala njima, proividjacima.
Sada je drugo vreme, drugovi radnici su poslati gospoda radnici [jadnici], ali bez radnog mesta, sredstva za goli život, najveći broj isterani su na ulici.
Biznismen iz Vojvodine, gospodin Kostić, 90-tih prošlog veka “kupio” tri velike šećerane u vojvodini za tri DEM. Nekoliko godina kasnije je prodao za basnoslovnu svotu novca.
U Suvoj Reci, Na kosovu Gumarsu industrija “BALKAN” je “kupio” biznismen iz Turske za 1,4 evra. Par godina kasnije prodao deo dvorišta za tri miliona. Radnici njih oko 300 mesecima ne primaju platu. Nekada je tamo bilo 1.600 zaqposlenih.
Dok "neko drži i nož i kolač" u svojim rukama, bez vila i motika ne može biti govora o pravicnoj podeli!