Pošalji prijatelju

Studenti javljaju

08. 05. 2013

San i java

Beograd – Ministarstvo finansija saopštilo je 6. maja, a što je objavljeno i na vašem sajtu, u rubrici BIZ (biznis), kako je srpska ekonomija „i formalno izašla iz recesije u kojoj je bila cele prošle godine“. To je san!

Osnov za ovakvo saopštenje su statistički podaci, a statistika je varljiva koliko i prosek. Mnogi, dakle, statistički, jedu sarmu, samo što se kod velikog broja od tih „mnogih“ sarma sastoji, uglavnom, od kupusa, iako se formalno, statistički zove sarma, a kod veoma malog broja, od tih „mnogih“, u toj sarmi, uz kupus ima i prilično mesa. I takvo jelo, mnogo bogatije od onog prvopomenutog i formalno i statistički se, takođe, zove sarma. Drsko je i bezobrazno, dalje, konstatovati kako smo iz recesije izašli „i formalno“. Da smo praktično već van krize , a evo i statistika govori da smo to i na papiru. Apsolutno netačno. Na kraju, koje "cele prošle godine"!? Pa Srbije u debeloj recesiji još od 2008. godine, da ne ponavljam činjenicu da je najmanje 20 godina potrebno da bi srpska ekonomiju bila dovedena u stanje u kojem je bila pred raspad SFRJ, početkom devedesetih godina! I to ako bi ekonomski i politički uslovi bili idealni.

Ministar  finansija Dinkić očigledno neće, ne može, ne sme, ili nema vremena da se malo prošeta ulicama. Da ode do pijace. Da pogleda kako ljudi žive, šta kupuju, po kojim cenama, i koliko robe. Da porazgovara s ljudima. Da svoja zapažanja, i stavove svog Ministarstva koja plasira kao zvanična saopštenja, ne bazira isključivo na statistici ili namontiranim posetama pojedinim preduzećima, od kojih neka prorade kad ih on poseti, da bi posle njegove posete, kad TV kamere utihnu, nastavile sa pola, ili manje gasa.

E to što on i njegovo Ministarstvo koje daje saopštenja o „formalnom izlasku iz recesije“ neće da vidi, zove se java!

To je naša stvarnost koju statistika ne može da ulepša.

Na Kaleniću, najvećoj beogradskoj pijaci, u jednom njenom delu istaknuta je na vidnom mestu tabla na kojoj piše da je zabranjena prodaja stare i polovne robe. Pred vikend i za vikend na tezgama u ovom delu pijace su prodavci zeleniša. Ali, od ponedeljka do petka, umesto sezonskog povrća i voća, tezge su prepune iznošene robe: haljina, pantalona, džempera, jakni, cipela,patika...polovne dečje opreme i koječega. Svake nedelje, sve je veći broj tezgi koje se koriste za ovaj način prodaje ovakve robe. A kakva je roba, takve su i cene - bagatelno.

Jer, ljudi koji žive u državi čija je ekonomija „i formalno izašla iz recesije“, sve lošije žive. Sve više svojih stvari, i sve češće, prodaju budzašto na pijačnim tezgama kako bi skrpili kraj s krajem. Poniženi su svakodnevno sve više. Ne samo prodavci, nego i oni kojima je to jedino mesto na kojem mogu da se obuku i obuju.

Kada bi gospodin Dinkić i njegovi saradnici iz Ministarstva finansija, došli na Kalenić pijacu, radnim danima tokom nedelje, da se obuku i obuju, kada ne bi imali druge mogućnosti, osim te, da obnove garderobu, kada bi se, usput, prošetali da vide koliko šta košta od prehrambenih proizvoda, voća i povrća, a u novčaniku imali ono što ostane za tu namenu od srpskog mesečnog proseka od četrdesetak hiljada dinara zarade, ne bi se, možda, oslanjali na statistiku i pisali onakva saopštenja.

Teško, međutim, da bi i Dinkić i bilo ko od njegovih kolega iz Ministarstva finansija i Vlade Srbije imao tri čiste da se, bez obezbeđenja, prošeta Kalenić pijacom, da obiđe tezge, kupi nešto, popriča i s kupcima i prodavcima, da im objasni kako to oni, u stvari, statistički mnogo bolje žive nego što osećaju, što doživljavaju i što to pokazuje pijačna slika. Da pokuša da im objasni razliku između sna i jave.

A opet, pitanje je: ćega se plaše, od čega zaziru, kad je već sve tako dobro (kao u saopštenju), i kad smo „i formalno izašli iz recesije“? Zašto bi ih, eventualno, grdili ljudi koji su zadovoljni!?

Mnogo je to žalosno i mučno, ali je žalosnija istina da je tako. Da oni koji nam objašnjavaju kako živimo, a debelo ih plaćamo za to što (ne)rade, i  da bi nas lagali, pojma nemaju kako zaista živimo, ili - što je gore - to ih uopšte ne zanima!

Aleksandar Tasić, tekst i foto

Nema komentara.